OFF TOPIC: KAKO SAM REKLA STOP ZLOSTAVLJANJU

Drage moje čitateljice, došlo je vrijeme kada sam ponovno osjetila potrebu da “oftopičarim” i natipkam post koji nema veze s kozmetikom. Zapravo, već neko vrijeme planiram napisati ovaj, osoban post i mjesecima sam se dvoumila: napisati ili ne, jer iako sam ovaj blog otvorila prvobitno sebi kao svoj internetski dnevnik, znam da je čitan od strane mnogih osoba, pa čak i onih koji jedva čekaju neki tvoj “bad moment” ili bilo što sočno uz što se može tračati.  Na nedavnoj Digital Divas konferenciji održanoj u Sarajevu, a pod pokroviteljstvom Avon Hrvatske i Avon BiH, imala sam čast sudjelovati na zanimljivoj panel konferenciji gdje je između ostalih, gost bila psihologica Đana Lončarić koja se između ostalog bavi nekim drugim temama: zlostavljanjem žena. Tema u ovom slučaju su bili negativni komentari na društvenim mrežama kojima se mnogi blogeri i influenceri bore, ali mene je potaklo da napišem ovaj post koji nema lijepih fotografija, zapravo, nikakvih fotografija jer nema slike niti filma koji može dočarati pritisak, bol, tugu i snagu koju smo u stanju proživjeti.

Unazad dvije godine često dobivam komplimente što real life, što online kako sam “drugačija”, proljepšala se, pomladila itd….Razlog osim naravno dobre njege, kozmetike i tretmana je DUŠEVNI MIR stečen nakon 10 godina.  Često sam tipkala o svom djetinjstvu gdje sam spominjala neke nesređene situacije u obitelji i moje utapanje tjeskobe u hrani što je dovelo do mnogih poremećaja, da bih napokon s nekih 30 godina počela prihvaćati samu sebe i uživati u životu poput ostalih osoba. Bilo je to ljeto kada sam odlučila napraviti nešto novo, prvo što sam pogledala kroz prozor je bio motorista koji je jurio ispod mog prozora, i u tom trenutku odlučila sam: položiti ću A kategoriju, tako da uz automobil mogu upravljati motociklima. Tako je i bilo, položila, kupila svoj motocikl, opremu i počela živjeti za momente vožnje po zagrebačkom Jarunu gdje sam napokon i naučila rolati.  Kobnog dana, u pauzi imeđu rolanja, prišao mi je mladić mojih godina, počeli smo razgovor, izmijenili brojeve telefona i da ne duljim, započeli vezu. Nekoliko mjeseci je bilo lijepo kao u počecima svake veze, manji ispadi ljubomore bili su simpatični i moj mladi mozak tada nije uočio zapravo zamku, i psihopatu koja se krije s druge strane.  Nakon pola godine, krenuli su sve veći ispadi ljubomore, svađe, prijetnje i fizički napadi sve dok nije došlo do sindroma za kojeg ste vjerojatno čitali : “zlatni kavez”. Moj život se sveo na posao i stan. Zabranjena su mi sva druženja, proslave, rekreacije, posjeti roditeljima, prijateljima. Telefon se kontrolirao skoro svakih 5 minuta, morala sam promijeniti broj kojeg su imale doslovno  pet osoba. Znam, mnogi će sad pomisliti ili komentirati: zašto si na to pristala, zašto nisi otišla? Pokušavala sam miliun puta, bježala, zvala policiju, ali svaki moj pokušaj je završavao zaključavanjem,  prijetnjama, batinama i policijskim zataškivanjama. Jedini izvor u svijet bio je -internet.

U tim godinama stresa, ne moram niti pisati koliko je moj organizam, a njime i koža i kosa patila. Smršavila sam do krajnjih granica, probava je bila potpuno neuredna, kosa ispadala, moja rosacea stalno tinjala. Nažalost, u to vrijeme se nisam smjela puno šminkati, tako i nisam taj neugledan izgled mogla sakrivati i počelo je moje pojačano skin care istraživanje. Tako je sve počelo, prije 6,5 godina nakon nekoliko godina pisanja o kremicama na forumima, nastao je ovaj blog koji je usmjerio moju pažnju iz naočigled bezizlazne situacije u nešto što volim: kozmetika. Danas kada razmišljam, usudila bih se napisati da me ovaj blog spasio psihičkih oboljenja jer unatoč svemu, i kada su me ponižavali i kada su mi pljeskali,  ostala sam ona ista osoba, dosljedna sebi.

Vjerojatno vas zanima i kako je sve završilo. Moram priznati da je to bio moj najteži period u životu jer na izmaku snaga, čekala je posljednja bitka: reći STOP nasilniku. Naravno, da nije bilo pomoći prijatelja i kolega koji su me podupirali i hrabrili, tko zna koliko bi ta moja agonija još trajala. Točno prije dvije godine, smogla sam snage i otišla prijaviti nasilnika, čovjeka koji je u meni ubio svako samopouzdanje i nadu za budućnošću. Ispitivanje je trajalo šest sati, šest sati u vrelom policijskom uredu, i možete li zamisliti koliko vam treba snage da sve to napokon “izbacite” iz sebe očekujući barem prijateljski pogled, a ne pitanja i polunapade “što ste čekali do sada?”. Shvaćate li inspektore strah, ili ne jer ste ipak muškarac? Strah ne za svoj život do kojeg ti je ionako svejedno, već za život svojih najbližih čime se prijetilo? Danas se sama sebi čudim kojom sam lakoćom preživjela tih šest sati i ostala na ispitivanju bez ijedne ispuštene suze. Pomislila sam : Bože, pa više ne mogu niti plakati koliko sam se naplakala. Ispričala sam tom strogom inspektoru cijeli kaos  takvom lakoćom kao da sam objašnjavala razliku između dnevne i noćne kreme.

Daljni postupci su bili brzi i ja sam završila kao svjedok zaštićenik, brdo dokaza, svjedoka, nekoliko parnica na kojima je na kraju PRIZNAO svoju krivnju i završeno poglavlje nakon kojeg sam počela u svojoj skoro 40-toj godini živjeti.  

U početku je bilo neobično, majko moja, nitko me ne pita gdje sam i zašto idem…nitko me ne zivka svakih 5 minuta, ne moram trčati sa posla doma..jedini je problem bio što sam u to vrijeme i ostala bez posla, ali ne mogu opisati osjećaj slobode koji je doveo do toga da počinjem imati sve više samopouzdanja.

Znate, zdrav duh, optimističan stav i humor, te ovaj beauty blog ključni su čimbenici koji su u mojem slučaju pomogli jer sve nabrojano povezalo me s osobama sličnih ili istih priča, pozitivnim ljudima od kojih sam mnogo naučila, ali i veliki, veliki oprez prema bilo kakvim novim prijateljstvima.

Danas mogu reći da sam sretna, olakšala sam dušu mnogima koji su se pitali što ne valja, a ja se nisam usudila nikada ispričati, a neispričana priča je priča o pravoj istini, o onome što se stvarno događalo i danas, često u razgovorima s osobama koje prolaze slično ili isto iskustvo znam reći: toliko je snage u nama, koliko god nailazili na prepreke, pozitivnim stavom i voljom uvijek se neka vrata otvore.

Danas sam sasvim drugačija osoba, iako uskoro navršavam 42 godine, osjećam se skoro duplo mlađe, nisam izgubila volju i nadu za lijepom i normalnom budućnošću. Radim posao koji volim, čak sam i upoznala mojeg skorašnjeg budućeg supruga koji mi je podrška u apsolutno svemu, dva potpuno različita svijeta, a opet toliko slični.

Za kraj ovog osobnog posta, voljela bih poručiti svima, a ne samo ženama koje prolaze ili su prošle nasilje: Nasilje nad ženama postoji iako ga možda ne vidite. Prijavite, budite podrška i pomozite zlostavljenima jer oni se vrlo često boje što  osuđivanja okoline, što straha radi korupcije,  dugotrajnih procesa ili osjećaja krivnje.

Svaka je osoba zaslužila dostojanstven život, slobodu i ljubav, a to je ono što uvijek i primjetimo na osobi: njeno zračenje, sreću i zadovoljstvo.

21 thoughts on “OFF TOPIC: KAKO SAM REKLA STOP ZLOSTAVLJANJU

  1. Draga Martina, sigurno je trebalo puno hrabrosti da napises ovako osoban post, ali podrzavam i pozdravljam pisanje o ovim temama, treba se podizati svijest o ovakvim stvarima i poticati osobe koje isto prolaze da reagiraju i suprostave se zlostavljanju.
    Bas kao sto si rekla, ljudi nekad nisu ni svjesni da se radi o zlostavljanju, pogotovo kad je rijec o psihickom, financijskom ili drugom obliku zlostavljanja koje nije fizicko.

  2. Draga Martina.Nemam riječi za ovaj post.Oduševljena sam tvojom hrabrošću i tim što si iz te životne bitke koju nažalost podnosi dosta žena izašla kao pobjednik.Drago mi je da ti se sreća osmjehnula i mislim da svaķu ženu koja prolazi kroz takve situacije sreća ipak negdje čeka samo treba pobjeći i uhvatiti je.

  3. Pozdrav,vec dugo pratim tvoj rad i imam same pohvale.Drago mi je da si skupila hrabrosti ovo ispricati,jer nevjerojatno je koliko takvih slucajeva ima. I sama sam prosla istu pricu, tko nije dozivio ne moze ni znati kako se tesko izvuci iz toga,te da imas posljedice traume jos dugo. Drustvo nam je takvo da odobrava ponasanje takvih bolesnika,a kad se nadjes u tome prepusten si sam sebi.
    Al zato kad kad jednom odes, nestanu svi problemi i shvatis to kao vrijednu lekciju da je za srecu potrebno malo 🙂

  4. Martina, ti si zaista osoba vrijedna divljenja. Želim ti svu sreću svijeta u novom životu s muškarcem koji te voli i poštuje.

  5. 👏👏👏👏👏
    Prije svega hvala ti puno za ovaj post!
    Nevjerojatna si zena i zelim ti svako dobro u zi otu ❤😘

  6. Hvala ti što si svoju priču podijelila s nama! Još mi je sraže što si se izborila za sebe. Bravo Martina! Imala sam te čast upoznati ispred DM a u Avenue Mallu. Baš si jednostavna! 😊

  7. Svaka cast na ovome. I sto si konacno smogla snage i okoncala taj dio svog zivota.
    Sada punim plućima naprijed- i sretno!!

  8. Draga Martina,
    prije svega svaka ti čast na hrabrosti i iskrenosti. Divno je što se netko usudio ovako javno iznijeti svoj osobni život kako bi pomogao i otvorio oči drugim ženama, ponekad i muškarcima.
    Zbog takvih žena, majki i prijateljica moja sestra je napisala knjigu ” Nedostaje? Ne, dosta je!! koju preporučujem svim mladim curama i ženama da pročitaju.
    Napisala ju je zajedno s divnom terapeutkinjom Ivanom Šešo.
    Želim ti svu sreću u daljnjem životu i hvala ti na tvojim kozmetičkim savjetima!
    Sindi Pršić Novoselec

  9. Slazem se da je trebalo dosta hrabrosti napisati ovaj post, no jos vise hrabrosti za reci NE, i prekinuti nasilje. Divim se takvim zenama, a i osobno sam se nedugo nasla u situaciji gdje mi je prijateljica bila zlostavljana, verbalno, ali to cesto boli i vise od batina. Gore mi je bilo jer je imala s tim monstrumom i kcer, za koju joj je prijetio da ce joj uzeti a toga se najvise i bojala jos vise jer u tom momentu nije imala ni posao. Samim pogledom na njegov FB profil moglo se zakljucit da nije svoj. Molila sam je da ga prijavi, ode….al jednostavno se bojala a ja nocima nisam spavala jer je odluka bila samo na njoj i samo je ona mogla nesto poduzeti. Na kraju i je, smjestili su je u sigurnu kucu iz koje je vrlo brzo izasla, sada zivi sa kceri i nadam se da ce se brzo oporaviti od svega toga, jer zaboravit nece sigurno. Trebamo reagirati na svaki slucaj zlostavljanja i iako mi ne mozemo napraviti puno s pravne strane, mozemo biti podrska a to puno znaci.

  10. Draga Martina u šoku sam ,ali nažalost nisi jedina i svaki otvoreni razgovor budi nadu svakoj onoj ženskoj duši koja to čita jer nikad ne znaš što će nekome pomoći dade odvaži i smogne snage kao što si ti napravila. Ja nemam lično iskustvo ,ali znam žene i djevojke koje su to prolazile.

  11. Ti si Martina jedna predivna osoba puna ljubavi i topline. Svaka ti čast na priznanju teških trenutaka. Zaslužuješ sve naj naj.

  12. Draga, Martina Hrabra… ostavila si me bez teksta ovim postom. Toliko snage je trebalo kao prvo sve to podnijeti a kao drugo podijeliti to s nama, svojim vjernim čitateljicama. Vidiš da ipak na kraju iza kiše dolazi sunce…raduj mu se punim srcem, raširi još više ta svoja krila i leti sa čovjekom kojeg voliš..želim ti najljepše nebeske visine …Zaslužila si..
    ps. nemam face pa te pratim samo na blogu, ali ozbiljno razmišljam da ga napravim samo zbog tebe. Nisam više ni curica ni djevojka, imam punih 46 ali za moje lice si napravila više nego svi kozmetičari i dermatolozi koje sam godinama obilazila. Hvala za svaku iskrenu recenziju, svaku preporuku. P rvi put u životu imam kožu o kojoj sam oduvijek sanjala. Sretno i hvala ti…

  13. Draga Martina, pratim tvoj blog nekoliko godina i ne mogu vjerovati da, dok si nama davala tako divne savjete, si prolazila kroz tako mracno i zesko razdoblje zivota. Svaka cast na hrabrosti da s ovako necim izadjes u javnost pred svoje citateljice. Bila sam i sama u losim vezama prije sadasnjeg supruga, nikad u sustavno zlostavljackim ali u jednoj u kasnim dvadesetim me decko pokusao ubiti nozem kada sam ga odlucila ostaviti. Uspjela sam pobjeci iz stana i od susjede nazvati policiju. Sve je priznao i zavrsio u zatvoru na tjedan dana, a kasnio dobio zabranu pristupa. Sad slusam susjeda iznad kako mlati zenu a imaju dva djecaka u nizim razredima osnovne, zvala Zensku sobu, socijalnu sluzbu, pitala neke socijalne radnike, no nista ne mogu uciniti osim nazvati policiju kad cujem da se to dogadja. Luuuda sam od zivciranja jer zapravo ne mogu nista poduzeti da to zaustavim, zlostavljane zene moraju same odluciti da tome stanu na kraj a tek onda se mogu osloniti na svu podrsku sa strane, a uvijek je ima!

  14. Isuse bože, draga moja Martina.. kao da čitam o sebi.. slučajno sam nabasala na ovaj post tražeći recenziju nekih balzama za usne.. želim ti puno sreće dalje u životu i uvijek mi je drago kad netko podijeli svoja osobna iskustva sa širom publikom gdje se možemo poistovjetiti, pronaći sebe, a na kraju krajeva možda si i pomoći.. često neka iskustva iz djetinjstva utječu podsvjesno na naš kasniji izbor partnera, barem je tako bio kod mene slučaj. sretno <3

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.